Rana

Oksana Vasjakina, jedan od najzanimljivijih suvremenih pripovjedačkih glasova iz Rusije, u ovom autofikcionalnom romanu donosi put mlade pjesnikinje od Moskve do njezinog rodnog gradića u Sibiru, kamo ide pokopati majčin pepeo. Priča o putovanju isprepletena je s minucioznim sjećanjima na djetinjstvo glavne junakinje te opisuje proces njezina seksualnog i umjetničkog buđenja. Pažljivim dokumentiranjem vlastite prošlosti u dinamičnom intertekstualnom dijalogu s ključnim feminističkim glasovima 20. stoljeća, Rana istražuje teme ljubavi, bolesti, smrti, krivnje i žalovanja; queer identiteta, obitelji, domovine, umjetnosti i ženskoga glasa. „Svat je rekao da je zapadna propaganda postala poprilično drska. Što oni tamo na Zapadu rade, pitao je. Prekrili su se šljokičastim gaćama i plešu, pederčići, ali što ako dođe do rata? Što će se dogoditi ako dođe do rata? Spolni odgoj je razvrat, rekao je svat. Vrtićko dijete bi trebalo znati držati kalašnjikov. On će svog unuka osobno naučiti sastavljati i rastavljati pušku kako bi znao kako se to radi. Tako se to radi, američke kurve s tri godine znaju držati prezervative u rukama. A naša ruska djeca automate još dok su u pelenama. Ako počne rat, svi će ići braniti svoju domovinu. I staro i mlado, svi će ići braniti svoju domovinu. Svatko može jebati, za to ne treba puno pameti. Ali voljeti domovinu – to je pravi posao.“